Znamenitosti

SAKRALNI SPOMENICI

Brinje je još u srednjem vijeku bila važna župa Senjske biskupije, a ovdje su djelovali i redovnici, augustini, pavlini i dominikanci. Od sakralnih objekata najznačajnija je gotička trokatna kapela Sv. Trojstva s kraja 14. st. s poznatim drvenim kipom sv. Marije s djetetom Isusom (kip lijepe Madone) i Pieta, tj. kameni kip. Kapela Sv. Trojstva sagrađena je od kamena i posebna je arhitektonska i kulturno-povijesna vrijednost burga Sokolca. To je najbolje očuvana burgovna kapela u Hrvatskoj. I jedan i drugi reljefni spomenik djela su čeških majstora. Na gotičkim svodovima u kripti i na katu reljefno su u kamenu isklesani grbovi Frankopana i Gorjanskih. Dakako, Frankopani su uz spomenuti burg podigli naselje s uskim uličicama, opasano zidinama u obliku nepravilnog šesterokuta pojačanog četirima polukružnim kulama i peterokutnim zaobljenim bastionom. Poslije 1537. godine vojna uprava Senjske kapetanije više puta ga je pregrađivala i dograđivala zbog učestalih osmanlijskih napada tijekom 16. i 17. st.

Brinje je tijekom 14., 15. i 16. st. imalo samostane augustinaca (1388.) s crkvom sv. Marije, franjevaca (1506.), dominikanaca (1508.) te jedno kraće vrijeme u drugoj polovici 15. st. i pavlinski samostan..
Župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije sagradio je oko 1700. godine na ostacima starije samostanske crkve sv. Marije iz 1476., poznati branitelj i osloboditelj Like od Osmanlija pop Marko Mesić, rođeni Brinjak. Crkva je jednobrodna prostrana građevina s poligonalnim svetištem na čije pročelje je naslonjen zvonik. U crkvi se nalazi nadgrobna ploča Matije Čubranića iz 1511. U crkvi se danas čuva ulomak jedne kamene ploče s početka 16. st. s glagoljskim natpisom.
Kapela sv. Fabijana i Sebastijana je zaštićeni spomenik kulture nulte kategorije i jedan od najstarijih sakralnih objekata na području općine Brinje. Stilske karakteristike ovog zdanja govore da se radi o kasnoromaničkoj sakralnoj građevini koja je nastala u 14. stoljeću. Smještena je u užoj urbanoj jezgri uz državnu cestu D-23 Duga Resa – Senj. Ima posebne vrijednosti i svoju karakterističnost. Radi se o jednobrodnoj građevini sa zaobljenim svetištem i zvonikom na preslicu iznad pročelja zatvorenog trijema. Na kapeli sv. Fabijana i Sebastijana traju završni restauratorski radovi kako bi bila stavljena u funkciju.
Crkva sv. Vida potječe iz 14. stoljeća i jedna je od najstarijih sakralnih građevina u Brinju. Nalazi se nedaleko od centra Brinja u podnožju brda Humca. Danas je to grobna kapela koja je u povremenoj funkciji. Radi se o gotičkoj građevini sa svetištem šiljastog oblika i sa zvonikom uz glavno pročelje. Na pročelju su u kamenu uklesana dva grba, slijeva je staro znamenje knezova Frankopana, a zdesna je grb knezova Divinskih. Na pročelnom zidu tornja ugrađena je kamena medvjeđa glava sa prednjim nogama.
Zvonik nepravilnog tlocrta je najsačuvaniji dio srednjovjekovne crkve. Danas župe Brinjskog kraja pripadaju Otočkom dekanatu Gospićko-senjske biskupije.

PROFANI KULTURNO-POVIJESNI SPOMENICI

Stari grad Sokolac

Sokolac, spomenik nulte kategorije i jedan od najljepših spomenika srednjovjekovlja, u povijesnim izvorima se prvi put spominje u 14. stoljeću. Brinje je, na prostoru Like, uz Modruš, bilo najvažnije sjedište knezova Krčkih, u kojem su oni ugostili brojne europske značajne ličnosti poput kralja Žigmunda 1412., danskog kralja Ericha VII 1424. i drugih. Zbog nadolazeće turske opasnosti, Frankopani su u 16. stoljeću ustupili Brinje kralju koji u njega smješta stalnu vojnu posadu. Iako je Brinje nekoliko puta ugrozila turska vojska, ono nikad nije bilo osvojeno.
Stari grad se smjestio na malom uzvišenju u samom središtu Brinja te svojim izdignutim položajem i zanimljivim volumenima dvorske kapele i ulazne kule oduvijek privlači turiste i prolaznike. U doba Frankopana je Sokolac bio iznimno reprezentativno zdanje. U grad se ulazilo kroz kvadratnu, trokatnu kulu. Nasuprot kule, istočnu stranu pravokutnog dvorišta, zatvarao je snažan volumen u Hrvatskoj jedinstvene dvorske dvokatne kapele.
Reprezentativna kapela sv. Trojstva prislonjena je s vanjske strane istočnom obrambenom zidu. To je centralna građevina staroga grada s dvjema jednako dugačkim osima. U kapeli središnji prostor zauzima brod, koji je u osnovi osmerokutnik. Na prostor broda se nastavlja svetište kapele sv. Trojstva, a s južne strane broda priključen je veličinom jednak prostor posvećen Gospi od Sedam žalosti. U 17. stoljeću u kapelu se postavljaju novi maniristički oltari u koje su ukomponirani gotički kipovi Madone s djetetom i Piete.

Nakon što je, ukidanjem Vojne krajine, vojska napustila Sokolac, brigu o kapeli je preuzela župa, a sve ostalo je bilo prepušteno razgradnji i propadanju.

Sa prvim sustavnim radovima na obnovi kapele se započelo nakon potresa 1963. godine kada se znatni dio urušio. Zbog nedostatka sredstava, ponovna obnova je započela 1982. i traje do danas. Radove na obnovi vodi Hrvatski restauratorski zavod, a na čelu radnog tima se nalaze restauratori Drago Miletić i Marija Valjato Fabris.

U lipnju 2007. godine je u supstrukciji kapele otvorena stalna izložba. Izložbu, naziva „Plemićki grad Sokolac“, je realizirao Hrvatski povijesni muzej. Autor izložbe je prof. Drago Miletić. Posjetiteljima se nudi sažeta informacija o Sokolcu i ulozi knezova Krčkih (Frankopana) u hrvatskoj povijesti.

Postavljanje izložbe je tek prva faza buduće cjelovite prezentacije Sokolca.

Stari grad Sokolac sa svojom iznimnom kulturno-povijesnom vrijednosti i prepoznatljivosti čini glavnu okosnicu turističkog predstavljanja Brinja i njegov je zaštitni znak.
Dovršetkom obnove stari grad Sokolac će postići svoju punu turističku vrijednost i biti kamen temeljac razvoja kulturnog turizma kako brinjskog kraja tako i čitave Like.

Osim starog grada Sokolca od profanih kulturno-povijesnih spomenika ističu se i mnoge obiteljske kuće izgrađene kamenom i drvom te pokrivene šindrom koje su danas zaštićene kao poseban oblik tradicijske arhitekture ovih krajeva. Sačuvana je kuća obitelji Vuković i kuća Cvrčak iz 1864. u Jezeranima, te kuća Bosnić u Brinju.

Na Jozefinskoj cesti, u samom središtu Brinja, nalazi se kameni most preko potoka Gate-Jaruge koji je star preko 200 godina. Most je izgrađen 1801. godine i djelo je vrijednih ruku brinjskih i primorskih graditelja i kamenorezaca. Na mostu se nalazi sunčeva ura koja je za rekonstrukcije dobila kamenu kuglu.

U Brinju se nalazi i brončani spomenik brinjskom mineru, djelo akademskog kipara Koste Angelija Radovanija. Brinjski su mineri poznati kao graditelji mnogih cesta i tunela diljem Europe, minama su probijali tunele od Ognjene zemlje do Sibira te su po tome čuveni diljem svijeta.

Na ulazu u župnu crkvu nalazi se poprsje slavnog popa Marka Mesića, osloboditelja Like od Osmanlija, koji je rodom iz Brinja.