RAZGOVOR S NAČELNIKOM OPĆINE BRINJE I DOPREDSJEDNIKOM HRVATSKE ZAJEDNICE OPĆINA

  • RAZGOVOR S NAČELNIKOM OPĆINE BRINJE I DOPREDSJEDNIKOM HRVATSKE ZAJEDNICE OPĆINA
Preuzeli ste Općinu Brinje u teškom financijskom stanju. Kakva je sada financijska situacija? Jeste li uspjeli konsolidirati općinske financije?
 
- Uvijek je nezahvalno govoriti o prethodnicima, tako da se na to neću izravno osvrtati. Smatrao sam tada kao i sada da samo održiva politika razvoja neke općine može odražavati realno stanje, ali uz dozu ambicije. Ona je prema meni prijeko potrebna, pogotovo ako gledamo želju da se nešto korisno napravi za svoju općinu. Što se tiče same financijske situacije u Općini Brinje, mogu otvoreno reći kako sam preuzeo općinu u izrazito lošem financijskom stanju. Govoreći konkretno, na samom računu je bilo 280.000 kuna, a nepodmirenih obveza gotovo milijun kuna i više sudskih presuda za podmirenje računa. Danas nam je stanje stabilno i nemamo nepodmirenih obveza. Priznajem kako imam svojevrsno zadovoljstvo jer sam zajedno sa svojim suradnicima pokazao kako uz odgovorno i trezveno poslovanje, odnosno vođenje Općine Brinje možemo podići kvalitetu života u jednoj od jedinica lokalne samouprave. Naravno, bilo je i podosta izazova govoreći o dovođenju u red općinskih financija, ali uz čvrstu volju i odgovoran rad, može se puno toga postići. Potrebno je samo biti realan i djelovati u skladu s pozitivnom praksom i neophodnom procedurom.
 
Kako gledate na negativnu percepciju koja se stvara u jednom dijelu javnosti , a tiče se jedinica lokalne i područne samouprave? Kako promijeniti takvu percepciju? Možemo li kriviti načelnike i načelnice za takvo stanje?
 
- Dobro ste primijetili. Spomenuta negativna percepcija je zaista prisutna u jednom djelu javnosti. Osobno žalim zbog toga jer se u našoj javnosti, odnosno medijskom prostoru stvara nepovoljna slika o radu hrvatskih općina kao i načelnicima, odnosno načelnicama. Osobno zastupam tezu kako negativna percepcija proizlazi iz toga što naši sugrađani nisu dovoljno informirani što sve općine rade i s čime se sve moraju boriti u rješavanju problematike, a država ne radi dovoljno na decentralizaciji financija već na nas spušta samo obveze. Tu negativnu percepciju možemo promijeniti tako da upoznamo svoje sugrađane sa svime onime što radimo i s čime se susrećemo. Ne možemo za sve kriviti načelnike i načelnice jer nisu oni krivi za to stanje niti se mogu svi svrstavati u isti koš. Što se tiče šire percepcije, za njezinu promjenu je potrebno izvjesno vrijeme. U narodu kažu kako se stvari ne mogu promijeniti preko noći. Puno toga se može postići edukacijom i vidljivošću. Upravo mi unutar Hrvatske zajednice općina nastojimo šire afirmirati ulogu općina u pozitivnom kontekstu, što nije uvijek lako, jer kao što sam rekao prije, postoji jaka rezerva u dijelu javnosti oko našeg rada. Konstantnom prisutnošću i jasno artikuliranim i dobro osmišljenim politikama i transparentnim djelovanjem možemo preokrenuti dio negativnog trenda.
 
Kako je prostor Like zastupljen kada govorimo o indeksaciji, odnosno stupnju razvijenosti? U prošlosti je prostor Like bio sinonim za iseljavanje. Kakva je danas situacija? Kako se nosite sa sve većim trendom iseljavanja, posebice mladih?
 
- Što se tiče indeksacije za prostor Like ona je u redu jer je prostor Like dosta nerazvijen i o tome treba javno govoriti, a ne širiti dezinformacije u cilju dobivanja izbora. Ako imamo osam stanovnika na kvadratni kilometar, moramo imati realna očekivanja. Trend iseljavanja je prisutan kao i u cijeloj državi s time što je to kod nas više primjetljivo, jer nas relativno malo živi na ovom prostoru. Kad nam iseljavaju mladi onda je to dodatni problem jer mladi su ti koji u najvećoj mjeri utječu na demografsku sliku zajednice. Naravno, moramo imati na umu i cijeli historijski kontekst. Od davnih dana se iseljava s prostora Like i Gorskog kotara. O tome nije potrebno govoriti. Veliki migracijski valovi nisu zaobišli prostor Like. Postoji i tradicija odlaska mladih i školovanih ljudi. Dovoljno je pogledati statističke brojke kroz historijski presjek, gdje se vidi kako su ljudi s prostora Like i Gorskog kotara zadužili svojim djelovanjem i angažmanom mnoge zemlje počevši od Europe, Sjedinjenih Država, Južne Amerike, Australije i sl. Očito je da je unutar naše tradicije prisutno migriranje pučanstva. Uostalom to je u našim okolnostima logično, premda moram dodati kako se ipak svijet mijenja pod utjecajem više faktora. Time naravno ne možemo amnestirati nedovoljno iskorišten potencijal ruralnog prostora na području Republike Hrvatske, ali promjena trenda se u budućnosti može očekivati.
 
Mogu li lokalna i područna samouprava pridonijeti zadržavanju mladog i obrazovanog stanovništva? Postoje li mehanizmi motiviranja mladih da ostanu?
 
- Lokalna samouprava teško može pridonijeti zadržavanju mladih, ali može pokušati nešto uraditi na tome raznim subvencijama i mjerama kao što su rješavanje stambenih problema, kulturni i sportski sadržaji i po mogućnosti osiguranjem zaposlenja uz mjere sufinanciranja. Najgore je da se pomirimo s trenutnom situacijom koja naravno nije dobra. Osobno smatram kako je svaki odlazak iz Hrvatske svojevrsna tragedija, ali opet razumijem ljude koji su pritisnuti egzistencijalnim razlozima. Bilo bi sjajno kada bi naši ljudi prikupili međunarodno iskustvo te se vratili u domovinu da ovdje pokrenu posao. Razmjena iskustva je iznimno važna, poglavito gledajući ovaj naš kontekst. Mi u Općini Brinje dajemo svoj doprinos. Volio bih da možemo više napraviti, ali moramo biti realni. Odgovor bi se mogao naći u malom i srednjem poduzetništvu. Trebalo bi ohrabrivati investitore, davati pogodnosti te naravno lobirati za otvaranje poslova. Inicijativa je pritom važna dok slobodno tržište funkcionira po svojoj logici. Općine svakako moraju dati svoj doprinos i zato vjerujem da je sinergija nužna.
 
Kako konkretno Općina Brinje pomaže mladim obiteljima da ostanu? Kakva je mogućnost zaposlenja?
 
- Općina Brinje pomaže mladim obiteljima tako što se uključila u sufinanciranje školstva i predškolskog odgoja. Gotovo 20 posto izvornog proračuna izdvajamo za tu namjenu. Mogućnost zaposlenja je dosta slaba, osim rada u nekoliko pilana, u ugostiteljstvu i autoprijevozništvu, drugih mogućnosti nema. Opet se vraćam na činjenicu da moramo biti realni. Prostor Like i Gorskog kotara je u potpunosti ruralnog karaktera što znači da treba iskoristiti prirodne pogodnosti. Posljednjih nekoliko godina posebno se ističe i vidi rast dolaska vikend turista, tako da će se s vremenom otvarati mogućnosti i unutar koncepta seoskog turizma. Mislim da ti trendovi dolaze, a na nama je da ih maksimalno iskoristimo. Moramo u potpunosti iskoristiti naše prirodno bogatstvo, kao i cestovnu povezanost. Infrastruktura nam je uvelike pomogla da se prometno uključimo i stvorimo preduvjete za ulaganje jer kada stvorimo bazične uvjete, ljudi će prepoznati prednosti i pozitivni utjecaj koji ruralni prostor može pružiti poglavito mladim obiteljima. Naravno, potrebno je urediti još neke parametre poput jačanja zdravstvene zaštite što je jedan od temeljnih uvjeta.
 
U kojoj ste mjeri uspjeli povući novac iz Europskih fondova? Imaju li općine dovoljno kadrovskog i financijskog potencijala da participiraju u povlačenju novca iz EU?
 
- U povlačenju sredstava iz EU fondova smo dosta uspješni, uglavnom smo bazirani na ruralni razvoj gdje smo kroz mjeru 7.4.1. "povukli" 2,5 milijuna kuna za kulturni centar, tri milijuna kuna za vatrogasni dom i četiri milijuna kuna za rekonstrukciju centralnog groblja. Kroz Operativni program "Konkurentnost i kohezija" povukli smo četiri milijuna kuna za izgradnju reciklažnog dvorišta i devet milijuna kuna za sanaciju divljeg odlagališta, a iz fondova smo osigurali i sredstva u iznosu od 3,5 milijuna kuna za izgradnju vodovoda u naselju Brinjska Kamenica. Načelno govoreći smatram kako su EU fondovi sjajna prilika, poglavito za manje razvijene općine, uz opasku kako je potrebno jačati financijski potencijal i kadrovsko osoblje koje bi bilo zaduženo za povlačenje novca. Moramo biti svjesni kako su EU pravila dosta stroga i vrlo precizna. Svako iskakanje iz projekata, odnosno aplikacije može imati za posljedicu nedobivanje prijeko potrebnog novca za projekte. Isto tako same općine nemaju dovoljno financijskih potencijala da participiraju u povlačenju novca iz EU, a što se tiče konkretnih kadrovskih potencijala tu imamo različitih primjera. Ponovno ponavljam, važno je biti realan i naravno spretan. Kako bi se u narodu kazalo "Novac ne pada s neba", za njega se ipak treba potruditi.
 
Koliko je važna prometna, odnosno infrastrukturna povezanost Brinja u kontekstu razvoja? Koje su dominantne djelatnosti ovog kraja? Koliki potencijal ima malo poduzetništvo?
 
- Prometna povezanost Brinja u kontekstu razvoja je vrlo važna i tu vrlo dobro stojimo. Izgradnjom mreže auto-cesta otvorile su nam se neke konkretne pogodnosti. Na nama je da u sinergiji iskoristimo pogodnost. Već sam prije govorio o važnosti malog i srednjeg poduzetništva, kao i potrebama za investicijama. Nije uloga države stvarati radna mjesta već gospodarstva i poduzetništva. Mi samo pomažemo da budemo što atraktivniji za investitore. To je naša primarna uloga i zato podržavamo partnerski odnos s potencijalnim ulagačima koje nastojimo dodatno motivirati. Što se tiče konkretnih gospodarskih grana izdvojio bih drvoprerađivačku djelatnost kao dominantu. Naš kraj obiluje šumskim bogatstvima te vrlo kvalitetnom drvnom građom. Ovdje postoji veliki prostor da uz ulaganja i prirodni potencijal razvijemo proizvodnju npr. namještaja koji svojim dizajnom može parirati i u međunarodnim okvirima. Vjerujem da u Hrvatskoj ima dovoljno domaće pameti da se pokrene jedna održiva investicija u proizvodnji namještaja.
 
S obzirom na specifične vremenske uvjete (ljeta kratka i sušna, a zime duge i snježne), kako se stanovništvo prilagođava ovim uvjetima života?
 
- S obzirom na specifične vremenske uvjete, stanovništvo se dobro prilagodilo uvjetima života. Mi kao domaćini na ove stvari gledamo dosta praktično. Vjerujte mi, čovjek se brzo adaptira na ovakve uvjete. Mi Ličani smo dosta izdržljivi kada govorimo o ovim kategorijama. Ipak je to naša komparativna prednost.
 
Dopredsjednik ste Hrvatske zajednice općina (HZO). Kojim mehanizmima Zajednica raspolaže kako bi uvela promjene i promovirala razvoj ruralnog prostora?
 
- Aktivno sam uključen u rad Hrvatske zajednice općina (HZO) te obnašam dužnost dopredsjednika i člana Upravnog odbora. U ovom trenutku okupljamo više od 324 članice, što je više od tri četvrtine svih općina u Republici Hrvatskoj. Djelujemo na dobrovoljnoj bazi. Članstvo dakle nije obavezno, a okupljamo sve političke opcije. Mi smo suštinski interesno udruženje koje se politički bori za širu afirmaciju interesa hrvatskih općina. Zagovaramo fiskalnu decentralizaciju, reguliranje eksploatacije prirodnih bogatstava, vodoravnu suradnju među općinama, koncept održivog ruralnog razvoja, bolje gospodarenje i reguliranje statusa nerazvrstanih cesta, zbrinjavanje životinja i sl. Tema uvijek ima puno, kao i problema. Važno je da međusobno komuniciramo, razmjenjujemo iskustva i radimo za dobrobit naših žitelja. Čovjek je najvažnija komponenta u našem djelovanju. Predsjednik Hrvatske zajednice općina Martin Baričević često zna govoriti o potrebi da Zajednica bude vidljiv partner Vladi RH u rješavanju problema. Razvijamo i međunarodnu suradnju s asocijacijama srodnog predznaka, pa smo tako u kontaktu s našim kolegama u Bavarskoj, Slovačkoj, Austriji i sl. Svi mi imamo zajedničke probleme i prijedloge, a svima nam je glavni motivator razvoj naših matičnih ruralnih sredina.
 
Često se može čuti kako u Republici Hrvatskoj postoji prevelik broj općina. Kakav je vaš stav oko te tematike? Jesu li moguće uštede na tom polju, odnosno racionalizacija?
 
- Istina. Postoji teza koja se stalno plasira u javni prostor i medije prema kojoj su općine suštinski beskorisne i suvišne. U ovom trenutku ne vidim jasne argumente za takva tvrdnje jer smo na razini dva posto izdvajanja od strane centralne države, dakle govorimo o kategoriji statističke pogreške. Naravno, učestalo se čuje kako postoji preveliki broj općina u RH što apsolutno nije točno! Smatram da sve općine koje rade na razvoju svoje zajednice imaju svrhu i mislim da tu nisu moguće nikakve uštede, barem ne u ovom trenutku. Treba uvijek imati sluha za dijalog i razgovor. Činjenica je da postoje općine koje imaju probleme i to ne treba skrivati. Moramo svi zajedno pronaći modalitet da im se pomogne jer nemojmo zaboraviti da je lokalna zajednica kralježnica svakog društva. Sve počinje u manjim sredinama, odnosno ruralnom prostoru koji u slučaju Republike Hrvatske zauzima 90 posto teritorija. Što se tiče racionalizacije, držim kako stvar treba postaviti u kontekstu održivosti. Kada bi sve općine imale zagarantirane prihode kao npr. one od eksploatacije prirodnih bogatstava na svom području, one bi mogle biti i generator razvoja. Naveo sam primjer za ilustraciju, ali vjerujem da bi to mogao biti i dio rješenja.
 
Kakva je situacija po pitanju eksploatacije prirodnih resursa u općini Brinje? Ima li lokalna zajednica konkretnih koristi od korištenja prirodnih resursa poput šuma, voda i sl.?
 
- Situacija po pitanju eksploatacije prirodnih resursa u Općini Brinje je uglavnom bazirana na šumskim resursima. U ovom trenutku lokalna zajednica nema velike koristi od korištenja tih resursa jer koliko dobijemo naknade nije nam dovoljno ni za održavanje cesta koje unište šumski prijevoznici. Upravo je zato predsjednik Hrvatske zajednice općina (HZO) Martin Baričević pokrenuo to pitanje kao jedno od ključnih politika Zajednice. Uostalom, zašto ova redistribucija ne bi više pogodovala malim sredinama? Logika nalaže da eventualna renta od eksploatacije prirodnih bogadstava (npr. šuma, voda, šljunka, raznih ruda i sl.) može poslužiti kao dodatan prihod općinama. Time bi one bile financijske potentnije te bi mogle samostalno ili u formi udruživana razvijati zajedničke projekte.
 
U kojoj mjeri bi pomoglo da lokalna razina dobije veći dio naknade za korištenje, odnosno eksploatacije prirodnih resursa?
 
- Da lokalna uprava dobije veće naknade za korištenje odnosno eksploataciju prirodnih resursa u velikoj mjeri to bi pomoglo za održavanje komunalne infrastrukture. Navodim samo primjer. Lokalna zajednica bi imala veliku financijsku pomoć čime bismo mogli realizirati mnoge razvojne projekte.
 
S kojim komunalnim problemima se najviše bavite? Koja su to područja komunalnog aspekta koje vam zadaju najviše glavobolje?
 
- Kao što sam već prije rekao, problema ima. Nema smisla da ih negiramo. U ovom trenutku posebnu pozornost bih usmjerio na probleme vodnog gospodarstva, poljoprivrednog zemljišta, problem oko napuštenih životinja, djelom i infrastrukture. Posebno bih izdvojio problem koji nas u Općini Brinje posebno opterećuje, a radi se održavanju lokalnih cesta jer smo prostorno vrlo velika općina. Također imamo velikih problema s održavanjem vodovodne mreže jer je vrlo velika. Kao što sam rekao uvijek i svugdje ima problema, a sve drugo je stvar percepcije.
 
Kako gledate na turističke potencijale Like? Može li općina Brinje pridonijeti razvoju u tom kontekstu?
 
- Što se tiče turističkih potencijala oni su vrlo veliki na cijelom području Like pa tako i na području općine Brinje (seoski turizam, lovni turizam, vjerski turizam, kulturni turizam). Vjerujem kako će održivi turizam, razvoj tzv. pametnih sela i gradova, biti budućnost. Razvoj tehnologije je u mnogim granama determinirao budućnost. Isto tako vidim veliki potencijal i u razvoju malih ekoloških industrija, kao i zaštiti okoliša. To je budućnost Like i mi moramo biti spremni primjeniti novo znanje i tehnologije, jer bez progresivnih pogleda i politika nema napretka.
 
 
Preuzeto sa portala direktno.hr